Rat u BiH 92-95

Dobrodošli na moj blog... Ovo je blog o desavanjima u proteklom ratu.Opisima nekih bitki,dnevnicima vojnika i generalno informacija o zlu koje nas je zadesilo.

21.07.2006.

Tuzla 15 maj.

Dan koji je odlucio sudbino tuzle a vjerovatno i cijele bih..... 15 maja pripadnici JNA koji su napustali kasarnu Husinska Buna otvorili su paljbu po okolnim zgradama i poceli pjevati pjesme tipa :"ubicemo zaklacemo ko sa nama nece ... Ko to kaze ko to laze srbija je mala..." - plan je bio da jednice koje napuste grad posle uspostave artliljerijske i tenkovske polozaje kako bi olako mogli gadjat grad iz blizine ... i samim tim omoguciti zauzimanje tuzle.Za taj dogadjaj vec su bile ispisane pozivnice ... dogadjaj proglasenja "srpske opcine Tuzla" Ali vjerni gradjani tuzle koji su uvidjeli ovu opasnost i nisu zelili da se ponovi bijeljina,zvornik,visegrad u tuzli naoruzali su se iz oruzjem stanice milicije i TO , neki su imali i osobno naoruzanje i stali u okrsaj sa pragama , tenkovima i transporterima koji su pratili kolonu kamiona natovarenu oruzijem i municijom koja je namjenjana da gadja Tuzlu.Rezultati otpora su bili odlicni i dotada nepobjedljiva JNA - koja je vec tada bila zapravo Srpska Agresorska armija bila potucena do koljena izgubivsi preko 200 vojnika za nepuni sat vremena.Posto branioci nisu imali protiv oklopnog naoruzanja samo je jedna praga unistena ... ali je zapljenjeno mnogo kamiona natovarenih municijom i oruzjem kao i mnogo cetnika koji su se predali...

Rat u BiH 92-95
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

Jedina prava himna....
ZEMLJO TISUCLJETNA
NA VJERNOST TI SE KUNEM
OD MORA DO SAVE
OD DRINE DO UNE

JEDNA SI JEDINA
MOJA DOMOVINA
JEDNA SI JEDINA
BOSNA I HERCEGOVINA

BOG NEK TE SACUVA
ZA POKOLJENJA NOVA
ZEMLJO MOJIH SNOVA
MOJIH PRADJEDOVA

Jedna dobra pjesma....

Devedeseta


Jer devedeseta,
polako bas prolazi,
ispod mog prozora,
pjevaju zdruzeni odredi.
Bozuri, cvijetaju,
al` po krvi mirisu.
Boze oprosti im,
to sto rade valjda ne znaju.

Jer devedeseta,
polako bas prolazi,
ispod mog prozora,
odlaze crveni karanfili,
odavde, do Bleiburga,
krizni put i teski koraci.
O Boze, oprosti im,
to sto rade valjda ne znaju.

Deve-deve-devedeseta,
polako bas prolazi,
ispod mog prozora,
pjevaju zdruzeni odredi.

Deve-deve-devedeseta.....
Deve-deve-devedeseta.....
Deve-deve-devedeseta....

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
55022

Powered by Blogger.ba